Polako smo se počeli okupljati u župnoj kućici na Sljemenu i odmah se bacili na posao. Trebalo je oprati hrpu paprika i ostaviti ih da se preko noći posuše. Sljedeći dan čekalo nas je dosta izazova i novih susreta. Stizali su hodačasnici iz grada Zagreba i trebalo ih je ugostiti u naš mali kutak na Sljemenu. Trebalo se ustati ujutro kako bismo prije hodočasnika bili spremni za njihov dolazak. To je jedan zadatak koji nas je čekao prije samog pečenja ajvara. I kada su naši hodošanici otišli bilo je vrijeme za pečenje ajvara. Trebalo je sve paprike ispeći na vatri i oguliti im koru…

To je dugotrajan proces, ali je poput oblikovanja našeg srca za Boga. Paprika se pretvara u srce koje treba oblikovati, a ono se može oblikovati samo kada je dovoljno topla i ispečena, tako i mi ljudi budemo ispečeni svojim bolima, teškoćama, ali nas u njima Krist oblikuje. I tako smo ogulile te sve tople paprike. Na kraju umorni uz vatru završili smo dan prepun rada uz smijeh i druženje.

Došao je i treći dan završne pripreme ajvara. Otkrili smo kako je dugo potrebno da bi se nakon usitnjavanja paprike izmješale u loncu. Nakon višesatnog miješanja radost je tu – ajvar je gotov! Paprike su postale nešto novo i finije, a mi kao ljudi obogaćeni novim iskustvom