Od 30.5. do 2.6. održan je Magis eksperiment Hod za Pume na relaciji Sinj-Dinara-Knin. Odala se tako počast trideset dvojici pripadnika 7. gardijske brigade Pume koji su svoj život položili za Hrvatsku upravo na Dinari.

Kažu da planina ima tisuću lica. Mi smo na Dinari upoznali nekoliko…

Prvo lice: Darežljivost i gostoprimstvo.

Došavši prvi dan na zajednički ručak, dočekali su nas osmijesi i vrijedne ruke domaćina i hrana koju su pripremili. Prihvaćenost kojom smo svi odmah postali kao njihova djeca. O kako je to bilo lijepo. Tako je bilo i u našem smještaju u sinjskom samostanu  uz franjevce i Gospu Sinjsku.

Hvala ti Bože što si pokazao svoje darežljivo lice, što sam se mogla osjećati ljubljeno od ljudi koji me vide prvi put.

Hvala ti što me učiš koliko je darežljivost i nesebičnost lijepa.

Drugo lice: Žrtva i povjerenje.

Drugog dana ujutro krenuo je uspon na Veliku Duvjakušu. Brzo smo ušli u oblak, čija je vlaga, uz vjetar i strminu, razbila naša očekivanja o laganom usponu s prekrasnim pogledom. Hodanje kroz maglu, metar po metar – koliko se vidi. Sjećanje na branitelje koji su tu bili tri mjeseca na temperaturi 50 stupnjeva nižoj nego što je nama. Nije braniteljima jednog dana sinulo poći u rat. Bilo je tu pripreme. Pripreme u ljubavi i služenju – prema obitelji, prijateljima, domovini…

Dolazimo do planinarskog doma. Uz vatru i misu, i srca i tijela su nam se ponovno ogrijala.

Hvala ti Bože što si mi dao da osjetim i prihvatim da se moja očekivanja ne moraju ostvariti. Da hodam vidjevši samo sljedeći korak na koji me pozivaš. Lijepo je i to nekad. Ne brinuti jer ti brineš.

Hvala što me učiš da se bitke ne dobivaju velikim djelima, nego malim požrtvovnostima.

Hvala što mi daješ ljude koji su u tim trenutcima uz mene, a još više ljude koji su prošli puno teže, ali su nastavili naprijed skupa s Tobom.

Treće lice: Zahvalnost, radost i ljepota.

Vrh Velika Duvjakuša – spomenik poginulim braniteljima. Mladost koja je dala svoje živote da bi mi živjeli. Kako li su oni tu provodili dane? Jesu li se radovali zbog kutije duhana, pisma, neke anegdote…

Potreba da im kažem da ću se truditi, da nije bilo uzalud. Da ću živjeti radost i dobrotu na koju smo svi pozvani.

Krenuvši se spuštati, množila se naša radost, zajedništvo i zrake Sunca. Rađala se nada koja će svoju puninu doživjeti sutradan. Prekrasan pogled na Perućko jezero i Zagoru budio je divljenje. Tek sad smo mogli vidjeti kud smo mi to jučer hodali. Nakon spuštanja i pogleda na osvojenu Dinaru koja je sad bila iza nas, opušteno popodne proveli smo u Kninu i Sinju.

O Bože daj mi da i ja mogu svoj život svakodnevno polagati za druge. Vraćati dug koji su mi drugi namrijeli, koji si ti platio.

Da se prisjećam darova koje si mi dao. Uspona i strmina u kojima si me uvijek pratio. Nakon kojih dođe ljepota i smiraj i mogu s odmakom vidjeti kud si me to vodio.

Da podsvijestima da je je svaki dan dar i da ga živim radosno.

Četvrto lice: Nada i jednostavnost.

Povjerivši svoja nadanja Gospi, odlazeći iz ruku Kraljice, došli smo u ruke hrvatskih kraljeva – u Knin. Sudjelujući u Svetoj misi za djecu, u meni se probudilo djetinjstvo i dječja razigranost. Još kad je naše hodočašće zaokruženo spontanom “Mojom domovinom“ koju su djeca otpjevala…

Teško je sažeti tu radost, zahvalnost, slobodu koju smo svi osjećali.

Težak je put naših branitelja. Težak je put naših života. Ali put nije završio smrću. Završio je novim mladim, radosnim životima. Njihovom pjesmom i primanju Krista u njihova srca.  I tu smo dobili svoj odgovor.

O hvala ti Bože naš. Na svakom našem životu i tvojoj želji da taj život bude pun svjetla, radosti, sjaja. Pun Tebe Gospodine. Hvala ti što je odgovor u služenju i jednostavnosti. Hvala ti što se ne moramo zamarati obrascima i prevelikim planiranjima.

Daj Gospodine da te upoznamo. Da upoznamo i živimo Ljubav!

Ovo ljeto imaš priliku iskusiti razne eksprimente na Magis CRO susretu. Prijavi se.