Iskustvo pronalska sebe u visinama Mosora

 

Proteklog vikenda Magis ekipa bila je u potrazi za blagom na hodočašću na Mosoru. Kući su se vratili umorni, ali oBOGaćeni i puni dojmova. Kako im je bilo, pročitajte niže u tekstu.

Uvijek više! Semper Magis! – To je moj moto. Koliko god mu puta bio nevjeran, nešto me uvijek potiče na više, na bolje. Tako i ovog puta, kada sam vidio da je ekipa iz Magisa objavila da se ide na hodočašće na Mosor, unutarnji glas mi je rekao da prijavim. Nisam želio čekati, znao sam da je to Božji glas koji me zove. Planine, priroda, sve prožeto duhovnošću. Top! Moja duša je u stalnoj potrazi. Tražim Ga svim srcem jer želim otkriti tko sam u suštini. Za što sam stvoren? Koji je moj poziv? Kako odgovoriti na poziv? Kako biti više Njegov? Biti cijeli, u potpunosti Njegov. Želim Mu se predati kako On hoće. 

Znao sam da odlaskom na planinu mogu bolje čuti Njegov glas i upoznati sebe, ali to je značilo izaći iz svoje zone udobnosti. Iako mi upoznavanje inače nije problem, susret s jedanaest novih ljudi s kojima bih sljedećih nekoliko dana trebao dijeliti sobu, intimu i sve ono lijepo i teško, od mene je tražilo da izađem iz sebe kako bih se k sebi vratio barem mrvicu bolji.  Taj izlazak iz sebe bio je ujedno povratak k sebi, u svoju nutrinu.

Boga sam susreo odmah po ulasku u auto s Petrom K. i Petrom B., a onda ponovno kada smo pokupili Zvonu. U obnovljenoj župnoj kući u Dubravi okupili smo se s ostatkom ekipe. Bilo je opušteno i jednostavno, a u isto vrijeme prepoznao sam ozbiljnost programa i odgovornost organizatora te prilagodljivost kada je to bilo potrebno. Sve je među nama od početka mirisalo  na Duh Božji.

Pater Bojan je na početku našeg prvog zajedničkog jutro citirao jednog mudraca: „Kreni u avanturu! Ne mogu ti obećati da ćeš se vratiti, ali obećajem ti da više nikad nećeš biti isti.“ Izlazak iz svoje rutine nužno rezultira promjenom. Tako sam ovaj put želio saznati što mi ON želi reći na planini Mosor na koju se prije nisam penjao. Bila je to avantura jer nisam znao što me čeka. Znao sam samo da će biti zanimljivo.

Ohrabreni paterovim nagovorom i Petrinim obilnim doručkom krećemo ujutro na Veliki Kabal, najviši vrh Mosora (1339 m).  Cijelim putem odzvanjale su mi misli dragog mi bl. Pier Giorgio Frassatija: “Verso L´ Alto!”, “Prema vrhu!”, koje su tako dobro povezane s Ignacijevskim poklikom – Semper Magis!

Od jutra su mi na srcu bile riječi iz paterova nagovora: “Kad smo u dolini, ne možemo jasno vidjeti svijet oko sebe. Iako se nalazimo na širokom terenu pogled je zamagljen, zrak je gust, a oko nas je raslinje. Hodajući prema gore, sve ovo što nam zaklinje pogled ostaje dolje iza nas. Pogled postaje sve bistriji, a na vrhu je u potpunosti bistar. Za razliku od prostranstva u dolini gdje je pogled zamućen i nečist, hodajući prema visinama teren postaje sve uži i uži, a pogled se sve više širi.” 

Te misli potaknule su me da se zagledam u dubinu svoje duše. Nakon početne priče, žamora i zafrkancije, slijedilo je razdoblje šutnje. Tada je Bog počeo progovarati. Ritam hoda i atmosfera među ekipom osjetno se promijenila. Bili smo mirniji i staloženiji te iako nismo međusobno razgovarali, bolje smo se ćutjeli, slušali smo Božji glas i puštali Ga da nas vodi. Bilo je jasno da smo se intenzivnije povezali iako smo bili u šutnji. U meni se javila zahvalnost i divljenje Božjim čudesima i milostima koje mi je pružio otvarajući mi nove vidike od samog početka hoda. U tišini sam prepoznao različite pokrete unutar sebe. Duša je u isto vrijeme hvalila Boga, ali se i borila s planinom u trenucima kada je uspon bio fizički naporan. Njemu sam predao svu muku i zahvaljivao na ljubavi koju mi iskazuje i miru koji mi daje.

Pomalo smo došli na vrh gdje smo uživali u nagradi koja nas je čekala gore. Nakon guštanja u pogledu, spustili smo se s vrha. Petra nas je čekala u kući s obilnim ručkom koji mi je sjeo kao ne znam kada.
Preukusno i okrepljujuće. Uvečer smo posjetili zvjezdarnicu i razmišljali o zvijezdama u duhu sv. Ignacija. Razmišljao sam o malenosti čovjeka te o prostranstvima i ljepotama Neba… Verso L´Alto!

Jedan selotejp, zafrkancija, umorni, ali puni dobre volje vratili smo se na još jedan objed, ali sada već dublje zagledani u stvarnost oko sebe…

Saznaj više

Povezane objave

Hod za ranjenim Isusom

Saznaj Više

Obogati svoju korizmu

Saznaj Više

Iskustvo pronalaska sebe u visinama Mosora – nastavak

Saznaj Više

© 2023, Sva prava pridržana