Sutradan, nakon Svete Mise, odlazak Sv. Juri… Iako umorni, bili smo više usmjereni na Božja nadahnuća jer smo bili odvojeni od nizina, od briga i svakodnevice. Obogaćeni iskustvima jučerašnjeg dana krenuli smo prema vrhu …s nadom razrješenja.

Nakon nekoliko paterovih riječi i zagrijani dobrim doručkom, umor je polako nestajao…

Moje nutarnje usmjerenje bilo je okrenuto ka mislima o zajedništvu i spoznaji kako je zajedništvo važno za pojedinca. Za razliku od toga da trčim sam prema cilju, kada hodam u zajedništvu, imam koga pitati za pomoć, imam nekog kraj sebe kada mi je to potrebno. Štit Duha zajedništva čuva me od napasti i odbija strijele zloga. Pojedinac je zaštićeniji kada se pridruži ostalima i hodi u Božjem duhu. Neprijatelj sada ne napada samo granu – pojedinca, nego se mora boriti i savijati deblo.

Zajednica je ta koja gazi, koja vuče i ide naprijed. U trenutku kada sam prihvatio zajednicu i pomoć koju mi ona nudi, u trenutku kada je zavladao Duh požrtvovnosti i kada sam stavio zajednički cilj ispred sebe i svojih sebičnih želja, zajedničkim snagama uspjeli smo doći do našeg cilja – crkvice sv. Jure na drugom najvećem vrhu Mosora.

Iako je uspon bio teži od prethodnog, Duh zajedništva prevladao je i najveće prepreke te nam je Bog dao milost radosti i zadovoljstva!

Pogled sa Kozika je nevjerojatan, kako fizički tako i duhovno, napokon se raščistila magla i još se raščišćuje! Obogaćeni novim prijateljstvima i osnaženi nadahnućima koja nam je Gospodin utisnuo u srce, snažniji smo se vratili u dolinu, spremniji za nove borbe i avanture.

I za sve koji nisu znali da je sv. Ante iz Ljubuškog i da klementina ima okus ravan janjetini kada se pogodi trenutak da je pojedete nasred planine –  svakako preporučujem sljedeće Magis hodočašće.